Proslava Dana kapelanije u Policijskoj upravi zagrebačkoj
Biskup Bogdan je odmah na početku misnog slavlja pozdravio sve okupljene i čestitao im Dan kapelanije, a također i Dan državnosti Republike Hrvatske.
U propovijedi je biskup Bogdan u središtu razmišljanja imao majku, njezinu nezamjenljivu ulogu u nastanku života i izgradnji svijeta i čovječanstva. „Nadahnuće za svaki govor o našim zemaljskim majkama polazi od uzora svih majki, Majke nad majkama, Nebeske Majke. Crpeći s toga divnog i bistrog vrela života i svetosti, Crkva je uvijek govorila i ne prestaje pozivati na čuvanje uzvišenosti i svetosti majčinske uloge. Bog je u svom promislu majkama namijenio posebnu ulogu u povijesti čovječanstva. I svaka je pojedinačna povijest neizbrisivo obilježena likom majke, izvora i kolijevke života, uzgajateljice i čuvarice života od samog početka, odgojiteljice i čuvarice moralnih vrednota“, naglasio je otac biskup.
Biskup Bogdan je uputio na činjenicu da je „Majka ognjište ljubavi. Gdje je majka, ondje je dom. Čitavim je svojim bićem usmjerena na ljubav i život. Majka je najveća svetinja svakoga čovjeka i naroda, jer daruje nešto najviše što se može dati, daruje život iz ljubavi. Nema tako brižne čuvarice od majke, od prvih posrtaja i slabih koračića, do budnoga oka i srca u posvemašnjim brigama za djecu i kada su odrasla. Lakoćom sve rane blaži i iscjeljuje, nježnim poljupcima i riječima iz dubine srca. Pa i njezin prijekor zvuči blago i lako se prihvaća“.
Nastavljajući dalje u opisu majčine brige i ljubavi prema djetetu, pa i kada je odraslo, propovjednik se poslužio hrvatskim književnikom Franom Mažuranićem i njegovom crticom pod naslovom „Majka“ koja pripovijeda o sinu koji je zdrav i čio otišao u svijet, a vratio se slomljenih krila. Majčinskim okom i srcem koje vidi, njegova majka odmah primjećuje velike promjene na njemu, da je blijed i bez osmjeha, nesretan. Ne usuđuje se pitati ga, ali je zamišljena i pokušava odgonetnuti razloge, prisjećajući se prvih koraka i riječi kojima ga je učila, prve molitve koju ga je naučila, kako Ga je hranila i odgajala. Mažuranić opisuje: „Noć je. Majka nema mira. Ide k sinu. Spava. S blijedog mu lica iščeznu osmijeh. Starica kleči mu kraj uzglavlja i gleda ga suzim okom, a uvele usne šapuću: Usreći ga, Bože!“
Biskup Bogdan podsjetio je i na pismo ženama koje je uputio sveti papa Ivan Pavao II., pozivajući se na Apostolsko pismo Mulieris dignitatem, gdje naglašava dostojanstvo i prava žena u svijetlu Božje Riječi. Svoje pismo počinje riječima zahvalnosti Presvetom Trojstvu za „misterij žene“, kao i „za svaku ženu, za ono što čini vjekovnu mjeru njezina ženskog dostojanstva, 'za velika Božja djela' koja su se, u povijesti ljudskih generacija, ostvarila u njoj i po njoj“ (MD, br. 31).
Promišljajući nadalje o majkama koje su svojevrsni jamac pravoga bogomdanog poretka ljubavi „civilizacije ljubavi“, jer su čitavim svojim bićem usmjerene prema životu, ne pitajući za cijenu i tako pozvao sve okupljene da se „Sjetimo danas svojih majki i svih majki koje su s vjerom i nadom prihvatile Božji plan i izabrale život. Molimo za majke koje su nas brižno i s puno ljubavi nosile, u radosti rodile i bdjele nad našim posteljama, nad svakim korakom, koje su nas pratile i još uvijek prate molitvama povjeravajući Marijinoj zaštiti. Molimo i za majke nerotkinje koje čeznu za potomstvom, sa svojim suprugom žele i od Boga mole dijete ali iz ovog ili onog razloga nemaju potomstvo. Nažalost, danas je takvih sve više. Upravo je svjedočanstvo Marijine majčinske ljubavi najsnažnije u našim majka, jer su crpile snagu na nepresušnome Marijinu vrelu“, zaključio je propovijed biskup Bogdan.
Neposredno prije blagoslova i završetka misnog slavlja, biskup Bogdan izmolio je završnu, a ujedno i zavjetnu molitvu Nebeskoj zaštitnici Majci Božjoj od Kamenitih vrata i udijelio svima okupljenima Božji blagoslov.