Hodočašće vjernika Policijske kapelanije Majke Božje Kamenitih vrata na Trsat
Foto: PU zagrebačka
Djelatnici PU zagrebačke i vjernici kapelanije Majke Božje Kamenitih vrata, predvođeni svojim kapelanom don Marinom Dragom Kozićem hodočastili su 21. rujna o. g. u svetište Majke Božje na Trsatu. Brojnim hodočasnicima, koji se tijekom godine trajno izmjenjuju u svojim mislima i osjećajima pred likom Gospe Trsatske, koji stoji na glavnom oltaru u svetištu, tako su se pridružili i vjernici ove Policijske kapelanije.
Franjevci, čuvari svetišta, dočekivali su nas spremno. Sudjelovali smo na hodočasničkoj misi, koju je koncelebrirao i policijski kapelan, a propovijedao je fra Emanuel Hoško, svećenik franjevac. U propovijedi je na poseban način pojasnio pobožnost prema Gospinim žalostima koja ima svoj biblijski temelj u proroštvu starca Simeona Mariji: »A tebi će samoj mač probosti dušu« (Lk 2,35). Te riječi s kontekstom naviještaju Kristovu muku. A budući da nitko nije s Isusom tako usko povezan kao njegova Majka, nikoga kao nju neće pogoditi tako da će Isus biti »znak kojemu će se protiviti« (Lk 2,34), nikoga kao nju neće potresti njegova muka. Možemo reći da su sedam Marijinih žalosti sedam naročitih zgoda, odabranih između tolikih drugih, kojih je bio pun njezin život. U njima se kao u središtu usredotočuju sve Marijine boli. One očituju istovjetnost s Isusovim bolima i mukama jer se rađaju iz istog počela i jer su upravljene prema istom cilju, otkupljenju čovječanstva.
Nakon mise sve nas je ovaj uzorni svećenik franjevac upoznao s poviješću svetišta na Trsatu koja počinje, prema predaji zapisanoj u 15. stoljeću, prijenosom Marijine kućice 10. V. 1291. iz Nazareta na Trsat. Prema istoj predaji kućica je 10. XII. 1294. prenešena u Loreto, a knez Nikola Krčki-Frankopan na tom je mjestu podigao kapelu koja je ubrzo postala hodočasničko mjesto. U Kapeli zavjetnih darova pogledali smo film o povijesti svetišta, a imali smo i posebnu privilegiju pogledati blagovaonicu koja je još jedna od samostanskih umjetničkih galerija. Posebno je dojmljivo da ova velika prostorija i danas živi u punoj, izvornoj funkciji, premda su njezino ziđe i strop potpuno prekriveni vrijednim zidnim i stropnim slikama.
Po povratku za Zagreb posjetili smo najstariji grad na gornjem Jadranu, grad Senj.