Kapelanija PU zagrebačke hodočastila Gospi Ilačoj i u Vukovar
Foto: PU zagrebačka
Vjernici Policijske kapelanije Majke Božje Kamenitih vrata PU zagrebačke dana, 27. listopada 2018. godine, predvođeni svojim policijskim kapelanom don Marinom Dragom Kozićem i policijskim kapelanom susjedne PU krapinsko-zagorske vlč. Brankom Čageljem, hodočastili su Majci Božjoj Ilačkoj u istočni dio lijepe naše domovine, a potom i u Vukovar.
Po dolasku u Ilaču, srdačan doček priredio nam je župnik vlč. Ivan Đakovac, koji nas je upoznao s poviješću svetišta Majke Božje Ilačke. Ono je poznato i pod nazivom “Gospina vodica”, a spominje se još u 19 stoljeću. Tu se prema povijesnim podatcima i predaji Gospa u snu objavila Ilačaninu Đuki Ambruševiću i rekla mu da se ogradi izvor vode na kojem će napajati stoku. Bio je to prvi izvor vode koji je čudom provreo nakon onog u Lurdu i do danas nije presušio. Nakon tog događaja sve je više ljudi počelo dolaziti na to mjesto i počele su se obavljati prve pobožnosti. Godine 1865 biskup Strossmayer odobrio je postavljanje Gospinog kipa, a vjernicu su svojim darovima i prilozima pripomogli izgradnji kapelice. Danas je svetište Gospe Ilačke značajno za vjernike ovoga kraja ali i šire zaključio je župnik Đakovac i dodao kako svjedočimo iz godine u godinu sve većem broju hodočasnika koji dolaze na izvor “Gospine vodice”, kako je Svetište prozvano od naroda. Otvoren, veseo i socijalno osjetljiv jesu epiteti koji se mogu dati župniku Ivanu Đakovcu, koji nam je na dojmljiv način govorio o svetištu, o istini koja se prešućuje i o Hvatskoj iz koje mladi odlaze. Hvala mu što je imao odvažnosti i hrabrosti govoriti o tim stvarima, a u nama, barem većini, pobudio je poticaj da pomno promišljamo o svemu što nam se plasira, bez obzira s koje strane to dolazilo.
Uslijedila je potom sveta misa koju je predvodio vlč. Branko Čagelj u koncelebraciji s kapelanom zagrebačke policije don Marinom Dragom Kozićem. Nakon euharistijskog slavlja krenuli smo u zajedništvu s molitvom i pjesmom u ophod oko oltara čudotvorne slike Gospe Ilačke.
Naše hodočašće i put nastavio se prema herojskom gradu Vukovaru. Prvo smo posjetili Ovčaru. Po dolasku obratio nam se Petar Janjić Tromblon, 54-godišnji umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, dragovoljac Domovinskog rata i branitelj Vukovara koji je prošao torturu u srpskim logorima, a govorio je o srpskim zločinima na Ovčari. “Stvarnost koju smo mi proživječli za mnoge je imaginarna, ali za nas, Vukovarce, bila je to samo stvarnost, gruba stvarnost koja nas je promijenila i učinila onakvima kakvima nas srećete, u dobru i u zlu. To smo mi, mali ljudi, koji su se hrabro borili do kraja i časno našom krvlju ispisali ime Republika Hrvatska", rekao je ovaj hrabri dragovoljac Domovibnskog rata. Na povratku zaustavili smo se kod Spomen doma Ovčara. Mjesto je to koje ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Tu se čovjek s pravom pita “Zašto se to dogodilo” i kako je moguće da čovjek prema čovjeku bude toliki neprijatelj.
Pomolivši se za nevine žrtve, a predmolio je vlč. Čagelj zaputili smo se na Memorijalno groblje gdje su pokopani heroji Vukovara – hrvatski branitelji ali i mnoge civilne žrtve. Četiri metra visok spomenik od patinirane bronce u čijoj je sredini „vječni plamen“ autorice Đurđe Ostoje mjesto je odavanja počasti na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata o čemu nas je upoznao susretljivi vodič. Gledajući u bijele križeve na spomen području, koji simboliziraju svaku žrtvu Vukovara, prožimali su nas osjećaji dubokog poštovanja i zahvalnosti prema tim žrtvama, koji su život dali u obrani domovine. Na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara ispred naše kapelanije zapaljene su svijeće i lampaši, a molitvu za sve poginule i nestale predmolio je vlč. Branko Čagelj.
Nakon kratkog obilaska grada napustili smo Vukovar i krenuli prema Zagrebu.
Vjernici Policijske kapelanije Majke Božje Kamenitih vrata PU zagrebačke dana, 27. listopada 2018. godine, predvođeni svojim policijskim kapelanom don Marinom Dragom Kozićem i policijskim kapelanom susjedne PU krapinsko-zagorske vlč. Brankom Čageljem, hodočastili su Majci Božjoj Ilačkoj u istočni dio lijepe naše domovine, a potom i u Vukovar.
Po dolasku u Ilaču, srdačan doček priredio nam je župnik vlč. Ivan Đakovac, koji nas je upoznao s poviješću svetišta Majke Božje Ilačke. Ono je poznato i pod nazivom “Gospina vodica”, a spominje se još u 19 stoljeću. Tu se prema povijesnim podatcima i predaji Gospa u snu objavila Ilačaninu Đuki Ambruševiću i rekla mu da se ogradi izvor vode na kojem će napajati stoku. Bio je to prvi izvor vode koji je čudom provreo nakon onog u Lurdu i do danas nije presušio. Nakon tog događaja sve je više ljudi počelo dolaziti na to mjesto i počele su se obavljati prve pobožnosti. Godine 1865 biskup Strossmayer odobrio je postavljanje Gospinog kipa, a vjernicu su svojim darovima i prilozima pripomogli izgradnji kapelice. Danas je svetište Gospe Ilačke značajno za vjernike ovoga kraja ali i šire zaključio je župnik Đakovac i dodao kako svjedočimo iz godine u godinu sve većem broju hodočasnika koji dolaze na izvor “Gospine vodice”, kako je Svetište prozvano od naroda. Otvoren, veseo i socijalno osjetljiv jesu epiteti koji se mogu dati župniku Ivanu Đakovcu, koji nam je na dojmljiv način govorio o svetištu, o istini koja se prešućuje i o Hvatskoj iz koje mladi odlaze. Hvala mu što je imao odvažnosti i hrabrosti govoriti o tim stvarima, a u nama, barem većini, pobudio je poticaj da pomno promišljamo o svemu što nam se plasira, bez obzira s koje strane to dolazilo.
Uslijedila je potom sveta misa koju je predvodio vlč. Branko Čagelj u koncelebraciji s kapelanom zagrebačke policije don Marinom Dragom Kozićem. Nakon euharistijskog slavlja krenuli smo u zajedništvu s molitvom i pjesmom u ophod oko oltara čudotvorne slike Gospe Ilačke.
Naše hodočašće i put nastavio se prema herojskom gradu Vukovaru. Prvo smo posjetili Ovčaru. Po dolasku obratio nam se Petar Janjić Tromblon, 54-godišnji umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, dragovoljac Domovinskog rata i branitelj Vukovara koji je prošao torturu u srpskim logorima, a govorio je o srpskim zločinima na Ovčari. “Stvarnost koju smo mi proživječli za mnoge je imaginarna, ali za nas, Vukovarce, bila je to samo stvarnost, gruba stvarnost koja nas je promijenila i učinila onakvima kakvima nas srećete, u dobru i u zlu. To smo mi, mali ljudi, koji su se hrabro borili do kraja i časno našom krvlju ispisali ime Republika Hrvatska", rekao je ovaj hrabri dragovoljac Domovibnskog rata. Na povratku zaustavili smo se kod Spomen doma Ovčara. Mjesto je to koje ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Tu se čovjek s pravom pita “Zašto se to dogodilo” i kako je moguće da čovjek prema čovjeku bude toliki neprijatelj.
Pomolivši se za nevine žrtve, a predmolio je vlč. Čagelj zaputili smo se na Memorijalno groblje gdje su pokopani heroji Vukovara – hrvatski branitelji ali i mnoge civilne žrtve. Četiri metra visok spomenik od patinirane bronce u čijoj je sredini „vječni plamen“ autorice Đurđe Ostoje mjesto je odavanja počasti na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata o čemu nas je upoznao susretljivi vodič. Gledajući u bijele križeve na spomen području, koji simboliziraju svaku žrtvu Vukovara, prožimali su nas osjećaji dubokog poštovanja i zahvalnosti prema tim žrtvama, koji su život dali u obrani domovine. Na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara ispred naše kapelanije zapaljene su svijeće i lampaši, a molitvu za sve poginule i nestale predmolio je vlč. Branko Čagelj.
Nakon kratkog obilaska grada napustili smo Vukovar i krenuli prema Zagrebu.