Hodočašće vjernika PK Majke Božje Kamenitih vrata Gospi od Utočišta u Aljmaš
Foto: PU zagrebačka
Djelatnici PU zagrebačke, vjernici kapelanije Majke Božje Kamenitih vrata, njih devedesetak, predvođeni svojim kapelanom don Marinom Dragom Kozićem, hodočastilo je 22. studenoga u svetište Gospe od Utočišta u Aljmaš. Došavši u Aljmaš, praćeni dobrom voljom i prekrasnim vremenom, najprije smo ušli u crkvu pozdraviti Gospu Aljmašku. Uslijedila je misa koju je predslavio policijski kapelan don Marin Drago Kozić zajedno sa župnikom iz Volodera, koji nas je ukratko upoznao o povijesti i nastanku samog svetišta! Zajedno s nama bili su i članovi pjevačkog župnog zbora mladih iz Volodera koji su liturgiju uljepšali svojom pjesmom.
U propovijedi se don Marin osvrnuo na dane stradanja Vukovara i cijele Hrvatske u Domovinskom ratu, napose one koje komemoriramo ovih dana, mi također za njih s još dubljom vjerom molimo i uključujemo ih u Kristov spomen-čin ljubavi koje su oni bili dionici i po Božjem daru nosili u sebi, koju su očitovali i bez velikih riječi u svom življenju i umiranju, te koje su sada potrebni da ih pročisti i uvede u savršenstvo ljubavi u samom Bogu.
Okrijepljeni i osnaženi Riječi Božjom i milostima zadobivenih od Gospe Aljmaške uputili smo se put Vukovara u posjet značajnim mjestima u Gradu heroju. Pri dolasku u grad, najprije smo posjetili franjevački samostan i crkvu Sv. Filipa i Jakova gdje su nas fratri upoznali o životu i djelovanju fratara i samostana za vrijeme rata. Potom smo se uputile prema Memorijalno groblju žrtava iz Domovinskog rata. U molitvi i vjeri u uskrsnuće svih onih koji su svoje ovozemno počivalište našli na ovom groblju don Marin je izmolio prigodnu molitvu, a potom smo pošli put Spomen dom Ovčare i masovne grobnice Ovčara. Na ovim svetim imučeničkom krvlju natopljenim mjestima u čovjeku se izmjenjuju različiti osjećaji. Tuga, bol, šutnja, … ali svakako i vjera, ponos, sloboda, radost i zahvalnost za sve one koji su s velikom ljubavlju i hrabrošću položili živote na oltar Domovine i ugradili ih u temelje samostalne i slobodne Hrvatske. Sloboda je pretpostavka ljubavi, a logika ljubavi je u darivanju. U vjeri da što više daješ, to više dobiješ, a ako daješ cijeli život, dobivaš život u izobilju… I to potpuno novi život, kojem više nitko i ništa ne može nauditi.
Nakon obilaska spomen mjesta hodočasnici su se uputili prema Iloku, najistočnijem naselju Hrvatske. Nakon kratkog obilaska crkve svetoga Ivana Kapistrana zaputili smo se na neizostavnu kulturnu i tradicijsku destinaciju – u Iločke podrume i šetnicu uz Dunav.
Proveli smo zajedno sadržajan dan i svi hodočasnici su izrazili svoje zadovoljstvo, a vratili smo se kući sa jasnom porukom: DA SE NE ZABORAVI...