Hodočašće policijske kapelanije Majke Božje Kamenitih vrata u Vukovar i Lovas
Foto: PU Zgarebačka
U subotu 29. listopada, ranom zorom, djelatnici PU zagrebačke, a pridružili im se i nekolicina djelatnika MUP, među kojima i naši prijatelji iz Planinarskog društva Sv. Rok iz Svete Nedjelje, autobusom MUP, krenuli su od Heinzelove ulice 98 put istočne Slavonije. Na taj način pridružili su se tolikim tisućama domoljuba koji će ovih dana hodočastili u Vukovar da se poklone plemenitosti žrtve darovane na oltaru domovine za našu slobodu i mir. Kao i uvijek, molitvom koju je predvodio policijski kapelan don Marin Drago Kozić započelo je naše putovanje. Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, na sve poginule branitelje i civilne žrtve Podunavlja, ali i Hrvatskog naroda tijekom Domovinskoga rata“, kapelan je sažeo pod geslom žrtve branitelja u kojoj se nisu bojali zbog nesebične ljubavi za svoju Hrvatsku.
Prva postaja našega hodočašća u Vukovar bilo je Memorijalno groblje. Pred središnjim spomenikom na groblju zapalili smo svijeće, a don Marin je predmolio molitvu za sve one koji počivaju na ovom groblju.
Druga postaja i ujedno središnji dio našega hodočašća bilo je slavlje sv. mise u župnoj crkvi sv. Mihaela Arkanđela u Lovasu koju je predslavio policijski kapelan zajedno sa župnikom – vlč. Željkom Grigićem.
On nas je i dočekao pred župnom crkvom i bio s nama cijelo vrijeme boravka u Lovasu. Misno slavlje pjesmom su slavili zajedno s nama i članovi crkvenog župnog zbora iz Lovasa. Don Marin se u propovijedi osvrnuo na mještane Lovasa koji su u ratu od srpske agresije doživjeli veliku tragediju moleći ih za njihov zagovor kod zaštitnika župe sv. Mihaela.
Po završetku mise župnik nas je upoznao o događajima koji su se zbili u Lovasu, a nama zahvalio što smo došli u ovo mjesto koje je doživjelo veliku tragediju i u kojem se također branila i stvarala Hrvatska, a poneki to zaboravljaju.
Uslijedio je ručak u župnoj dvorani – što reći…nismo trebali ni nositi hranu, pripravljena nam je preukusna hrana, vino, dobri ljudi koji su nas dočekali, jednom riječju: ljubav na djelu. Kako zahvaliti za svu dobrotu koju su nam dragi ljudi zajedno sa župnikom iskazali? Još jednom su upućene riječi iskrene zahvale župniku koji nas je srdačno primio.
Treća postaja našeg hodočašća bila je masovna grobnica u Lovasu… To je krvava istina Lovasa. Na mjesnom groblju u Lovasu bila je masovna grobnica iz koje je ekshumirano 68 žrtava, 66 iz Lovasa te dvije osobe iz drugih mjesta. Teško je u nekoliko riječi opisati sav užas i strahote, koje su doživjeli Hrvati i nesrbi u Lovasu i Opatovcu, posebice u Lovasu. Svirepa ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti, mučenja i silovanja žena, prisilni rad…, samo su dio svakodnevnih strahota koje su ovi ljudi proživljavali, rekao je župnik Grigić. “Premda bi žrtve trebale biti u fokusu kada je riječ o suđenjima za ratne zločine, one su još uvijek zaboravljene i marginalizirane i nitko još nije za njih odgovarao”, naglasio je, također, župnik.
Četvrta postaja bio je Muzej vučedolske kulture u Vukovaru. Radi se o muzeju koji prikazuje život i postignuća vučedolske kulture koja slovi za najstariju europsku civilizaciju. Stalni postav čine predmeti pronađeni na arheološkim nalazištima, a koji datiraju iz 3000 do 3300 godine prije Krista.
Po povratku stali smo kod Vukovarskog Vodotoranja, simbola hrvatskog zajedništva i napravili zajedničku fotografiju.
Peta postaja našega hodočašća bio je posjet Spomen domu hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti gdje je spomen – poprsje generala Blage Zadre i tenk, koji je simbol herojske obrane Trpinjske ceste i Borova naselja.
Nastavljajući put prema Zagrebu u ozračju zajedništva stali smo i okrijepili se u obiteljskoj kući naše hodočasnice gđe Nade Bosnar u Ernestinovu. Velika zahvala njezinoj obitelji na srdačnoj dobrodošlici.
Svaki trenutak proveden na ovom hodočašću, posjet ovim mjestima, a posebno Tišina koja govori sama za sebe, veoma je dojmljiva i ostavila je traga na svakom hodočasniku.